Striktna kontrola - preduslov za zdravu trudnoću
Povećana glikemija pre trudnoće ugrožava i plod
i trudnicu, pa je neophodno lečenje pre začeća. Poremećaj tolerancije na
glukozu tokom trudnoće je retka, ali ništa manje opasna pojava. Striktna
kontrola dijabetesa i dijetetski režim ishrane tokom trudnoće daju dobre
rezultate
Neregulisana
šećerna bolest u toku trudnoće može nepovoljno da utiče na razvoj i ishod
trudnoće kao i na zdravstveno stanje novorođenčeta i majke. Šećerna bolest u
trudnoći može da se ispolji u dva oblika: pregestacijski i gestacijski
dijabetes. Pregestacijski dijabetes je tip 1 ili tip 2 šećerne
bolesti, prisutan i pre začeća. Kad se u toku trudnoće prvi put pojavi
poremećaj u podnošljivosti/ toleranciji glukoze ili manifestni oblik šećerne
bolesti, tada govorimo o gestacijskom
dijabetesu.
Rizična
trudnoća
- „Trudnice koje imaju pregestacijski dijabetes, sa lošom
glikoregulacijom pre začeća i u toku prvog meseca trudnoće, imaju visok rizik
od srčanih i neuroloških malformacija (urođenih anomalija) ploda, a i one same
su izložene povećanom riziku od pobačaja“ – ističe dr Slađana Drobnjak,
endokrinolog Doma zdravlja Dr Ristić. „Zbog
toga se savetuje praćenje pre trudnoće i postizanje dobre glikoregulacije pre
začeća, sa vrednostima glikemije ujutro, natašte do 5 mmol/l, a dva sata posle
ručka do 7 mmol/l. Dobra priprema pre trudnoće i nega u toku trudnoće znatno
smanjuje pomenute rizike“.
Pre začeća
potrebno je isključiti tablete za lečenje šećerne bolesti tipa 2 i započeti
insulinsku terapiju. Vrednosti tromesečnog proseka glukoze u krvi HbA1c pre
začeća moraju biti između 6,1 i 7% (najbolje je ispod 6%), jer ukoliko je HbA1c
preko 10% četiri puta se povećava rizik od malformacija ploda.
Gestacijski
dijabetes je uglavnom prolazno stanje, koje ima tri do pet odsto trudnica, a najčešće se javlja između 24. i 28. nedelje
trudnoće. Dijagnostikuje se kad se prvi put u trudnoći pojavi jutarnja
glikemija preko 7 mmol/l ili glikemija bilo kada u toku dana preko 11,1 mmol/l.
Češće se dijagnoza postavlja na osnovu
testa opterećenja glukozom (OGTT).
„Gestacijski dijabetes nastaje usled
hormonskih i metaboličkih promena u organizmu za vreme trudnoće“ –
objašnjava dr Drobnjak: „Rastom
posteljice tokom trudnoće, hormoni kao što su progesteron, estrogen, kortizol,
prolaktin i humani placentarni laktogen, luče se u sve većim količinama čime
sprečavaju delovanje insulina i razvijaju insulinsku rezistenciju. Da bi se savladala insulinska
rezistencija i glukoza prenela iz krvi u ćelije, potrebno je čak četiri puta
više insulina. Ukoliko se to ne desi, raste glukoza u krvi koja iz majčine
cirkulacije prelazi kroz posteljicu u plod i obrnuto. Međutim, insulin ne može
da pređe placentarnu membranu, pa povišena glukoza u plodu izaziva hiperglikemiju (povišenu glukozu u krvi),
koja je opet podražaj za pojačano lučenje insulina ploda. Povišena glukoza u
krvi ploda uzrok je pojačanog rasta fetalnih ćelija i razvoja makrosomije (dete
veće telesne težine), pa samim tim i komplikacija u trudnoći, pri samom
porođaju i nakon njega (pad glukoze u
krvi kod neonatusa)“.
Neposredno po
postavljanju dijagnoze gestacijskog dijabetesa potrebno je započeti lečenje
radi zaštite bebe i majke. Zato je neophodno insistirati na striktnoj kontroli
dijabetesa.
Strog režim ishrane
Ako se radi o
gestacijskom dijabetesu, većina trudnica dobru glikoregulaciju može da postigne
samo sprovođenjem dijetetskog režima ishrane i održavanjem optimalne telesne
težine, dok manje od jedne trećine mora da prima insulin u četiri doze do
porođaja. Važno je napomenuti da je u trudnoći zabranjeno lečenje dijabetesa
tabletama (oralni hipoglikemici).
S druge
strane, stroga metabolička kontrola, sa glikemijama nižim od 4,8 mmol/l može da
ukaže na prisutne hipoglikemije (snižen šećer u krvi), koje takođe mogu da
imaju neželjene posledice – pothranjenost ploda. Bebe rođene sa manjom telesnom
težinom od normalne imaju povećan rizik od gojaznosti, dijabetesa i
hipertenzije u odraslom životnom dobu.
Posle porođaja
kod većine žena sa gestacijskim dijabetesom, metabolizam ugljenih hidrata i
vrednosti glikemije se normalizuju. „Svima njima se savetuje da i u periodu posle
porođaja povremeno kontrolišu glikemiju, a da 6 do 12 nedelja posle porođaja
urade test opterećenja glukozom (OGTT sa 75 gr glukoze)“, napominje dr
Slađana Drobnjak. Naime, pokazalo se da 30 odsto žena, koje su imale
gestacijski dijabetes imaju sklonost ka dijabetesu, kasnije u životu, što se može sprečiti ili
odložiti održavanjem optimalne telesne težine, odnosno usvajanjem
zdravog načina života i povećanjem fizičke aktivnosti.
Ko spada u rizičnu grupu?
Od
gestacijskog dijabetesa mogu da obole: trudnice starije od 25. godina, gojazne
(BMI preko 30), a rizicima doprinose i porodična anamneza za dijabetes,
dijabetes u prethodnim trudnoćama, beba teža od četiri kilograma, smrt ili
anomalija bebe u prethodnoj trudnoći, povišen krvni pritisak pre trudnoće. Istovremeno, žene koje su već imale
gestacijski dijabetes, ukoliko planiraju sledeću trudnoću, moraju ponoviti
OGTT pre začeća, na početku i između 24.
i 28. nedelje trudnoće.
Idealne brojke
Glikemija
tokom trudnoće mora da bude u sledećim granicama: pre obroka manja od 5,3
mmol/L, jedan sat nakon obroka manja od 7,8 mmol/L, a dva sata nakon obroka
manja od 6,7 mmol/L, kao i HbA1c manji od 6%.
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.