уторак, 13. мај 2014.





Centar za prevenciju razvojnih teškoća i ranu razvojnu stimulaciju dece

Razvoj deteta je složen proces i zavisi od unutrašnjih i spoljašnjih faktora i uticaja. Podložan je raznim promenama i ne odvija se uvek skladno, a rana dijagnostika omogućava blagovremeno intervenisanje i praćenje razvoja.

Život deteta i njegov razvoj počinje pre rođenja, još u telu majke, koje čini prvo polje sredinskih i socijalnih uticaja presudnih za razvoj. I zato:
·         Planirajte trudnoću ili se potrudite da saznate što ranije da ste trudni
·         Obratite pažnju na ishranu, kretanje, korišćenje lekova, kozmetičkih preparata, stres ...
·         Redovno kontrolišite trudnoću jer prenatalna iskustva deteta su neizbrisiva i čine zametak budućeg razvoja

Kada se dete rodi pružajte mu vestibularna zadovoljstva, jednostavnije rečeno ljuljajte svoju bebu u naručju jer je ritam otkucaja majčinog srca smiruje. Melodičnost vašeg glasa već poznaje, pa joj pričajte, pevušite. Tako ćete joj uliti poverenje i sigurnost u novom okruženju u kojem se našla. Ubrzo će vas darovati osmehom, dozivaće vas praskavim zvukovima i gukanjem. Ne zaboravite na pokrete zadovoljstva koje beba izvodi. Mamite je kako bi što bolje uvežbala i krenula ručicama u prostor izvan svog tela, pratila pogledom, nešto dodirnula... Na taj način počinje socijalizacija – interakcija i učenje.

Svako dete je spremno da uloži napor da bi nešto uvežbalo, osvojilo i krenulo dalje. Roditelji imaju veliku ulogu i odgovornost da detetu osim nege pruže dovoljno stimulacija i iskoriste njegove pokretačke potencijale. Plastičnost dečijeg mozga u najranijem uzrastu je velika i odlično reaguje na sve vrste impulsa iz spoljne sredine. Genetski program je dat, predispozicije postoje, ali rana iskustva su ta koja podstiču moždane strukture i funkcije. Impulsi čine nervne puteve prohodnim, moždane veze jakim, stabilnim, efikasnim. Oni putevi koji se ne koriste bivaju eliminisani.

Prva godina života je prva stepenica koju dete osvoji. Sve što se događa, dešava se po prvi put i veoma je važno za dalji razvoj. Ne postoji period u životu u kome se ovlada tako velikim brojem veština kao u ovom periodu. Zato, uz pomoć ove skraćene liste provere, obratite pažnju na sledeća odstupanja u razvoju:
·         Usmerenost pažnje–svestnost: da li razgleda stvari u prostoriji, zagleda nešto 30 sekundi?
·         Posezanje za predmetom: da li grabi predmet i vuče ga ka sebi?
·         Prepoznavanje odnosa ja-ti: da li se osmehuje kad mu se smeškate, klima glavom, taši rukama i skriva se?
·         Prepoznaje gde je mama: da li se okreće prema majci na pitanje „gde je mama“?
·         Da li razume zabranu 'ne-ne'?
·         Komunicira pri odlasku – da li maše 'pa-pa'?
Isto tako, uočite sledeće oblike ponašanja:
·         Da li pokazuje interesovanje za drugu decu?
·         Da li se pretvara da razgovara telefonom, vozi auto, hrani lutku ...?
·         Da li koristi kažiprst da nešto pokaže?
·         Da li donese predmet u želji da vam ga pokaže?
·         Da li se odaziva na ime?
·         Da li prati vaš prst i pravac pokazivanja?
·         Da li ste se nekad zapitali ili posumnjali u nešto što ste primetili (da li je moje dete...?)

Razvoj do treće godine je sledeća stepenica kojom će se dete popeti. Moguće su promene, jer se zahtevi kojima dete teži i koje mu drugi postavljaju povećavaju. Razvojne etape su međusobno povezane i uslovljene. Trogodišnje dete zna da kaže svoje ime, koliko ima godina, kog je pola, da pokaže glavne delove tela, ponešto ume samo da svuče i obuče, da jede... Razume govor, govor je razvijen, za sebe koristi zamenicu ’ja’, zna kratke pesmice, da imitira, da se igra predmetima.

Na sledećem nivou, od 4. do 6./7. godine, razvoj se odvija pre svega uvežbavanjem pokreta i veština. Pokreti i tonus se prilagođavaju predmetima, aktivnostima, teži se preciznosti, samostalnosti i dete procenjuje šta može. Upotrebljava jednu ruku kao dominantnu. Ostvaruje prva druženja, osećanja izražava rečima, manje motorno. Traga za uzročno-posledičnim relacijama. Zna da složi sliku iz delova, da ispriča dogadjaj ili kratku priču.

Razvojni poremećaji se na ovom uzrastu lakše prepoznaju. Možda su začeci bili prisutni i ranije, diskretni, manje upadljivi, zanemareni. Šta god, dragoceno vreme je propušteno za intervenciju i verovatno će biti potrebno više rada, truda i vremena kako bi se propušteno nadoknadilo. S druge strane, polazak u školu se bliži, a roditelji postaju sve zabrinutiji, nestrpljiviji i zahtevniji. Za školu je potreban 'kapital' koji se ne troši, već uvećava. Ipak, decu ne smemo plašiti školom.

Dinamika razvoja nam omogućava da prepoznamo i pravovremeno interevenišemo kod mogućih poremećaja. Ponašanje je najuočljiviji pokazatelj razvojnih sposobnosti. Približno je jednako kod sve dece tako da se može proceniti da li ponašanje odgovara uzrastu deteta. To nam omogućava da ga stimulišemo i usmerimo u željenom pravcu. Kao i svi mališani i deca sa smetnjama u razvoju prolaze istim putem. Oštećenja čula ili motorike, zatim usporen ili neujednačen razvoj jedne ili više oblasti funkcionisanja remete celovit pristup informacijama. To dalje utiče na saznajne funkcije, govor i osećanja, i u celini na razvoj potencijalnih sposobnosti deteta.

Da bi se to blagovremno sprečilo, ublažilo ili stimulisao dalji razvoj, potreban je multidisciplinaran pristup i saradnja svih službi koje vode brigu o deci. Tu pre svega mislimo na pedijatre i razvojna savetovališta. Oni su ti koji redovnim pregledima mogu da uoče različita odstupanja od onih diskretnih, pa do složenijih. Postupak može biti preventivan ili dijagnostički, usmeren na druge specijalističke službe. Ukoliko se poteškoće ne primete ili olako shvate može, u kasnijem uzrastu, doći do pojave različitih odstupanja koja dalje remete, produbljuju ili usložnjavaju razvoj deteta.

Tretman bi trebalo započeti što ranije i na taj način stvoriti optimalne uslove za ispoljavanje i razvoj deteta. Veoma je važna saradnja sa roditeljima, timski rad, i praćenje kao sastavni deo tretmana.

Centar za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (C.S.P.E.R) koji je počeo sa radom u Opštoj bolnici MEDIGROUP pruža stručnu pomoć roditeljima i deci koja imaju teškoće u razvoju u oblasti motorike, govora, saznavanja i emocija, i vrši procenu funkcionalnog nivoa deteta i sprovodi tretman.

Tim stručnjaka čine defektolozi različitog profila (logopedi, oligofrenolozi, somatopedi, fizioterapeuti, okupacioni terapeuti, psiholozi). U radu se koristi nekoliko različitih metoda, a to su: reedukacija psihomotorike, senzorna integracija, DIR/Floortime, logopedski tretman uz korišćenje digitalnog logopedskog seta (Behringer), psihološka procena pomoću testova i tereapijski razgovori sa psihoterapeutom. Obratite nam se, a mi ćemo vam pružiti potrebnu stručnu pomoć. 


Tatjana Govedarica, spec.opšte defektologije, reedukator psihomotorike

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.